Podrška kod neplodnosti
Što god da vam se trenutno događa u životu, možete promijeniti.
Promjena dolazi iznutra prema van. Ne obrnuto. Ali nam to nikada nitko nije rekao, niti nas naučio.
Moja priča
Prošla sam put od “nikada nećete imati djecu” do trenutka kada sam zagrlila svoju bebu.
Oduvijek sam željela biti mama. Imati dvoje djece, djevojčicu i dječaka. Srećom našla sam muža koji je želio to isto. Da budemo nas dvoje, 2 djece i naš dlakavi prijatelj, pas Medo.
Muž i ja smo se upoznali dosta rano, kada sam imala 21 godinu. Oženili smo se nakon 6 godina hodanja. Uredili starinu, predivnu prizemnicu, uređivali okućnicu, oboje bili zaposleni, sa normalnim primanjima i veselili smo se našoj zajedničkoj djeci.
Sjećam se trenutka kada mi je postalo 100% jasno da nešto ne štima, da nije sve u redu. Godinu dana nakon vjenčanja, zajedničke ljubavi, želje za djecom, ja i dalje nisam bila trudna. Ok, možemo si dati još malo vremena. Ne moramo dobiti dijete odmah, ali ipak je prošla već godina dana od intenzivnih pokušaja. Možda da odemo na preglede i vidimo da li je s nama sve u redu. Muž i ja smo uvijek bili zdravi, nikakve posebne bolesti.
I tako smo oboje krenuli na pretrage. To je trajalo dosta vremena. Našlo se je da je broj spermija jako mali i da su jako spori. Međutim, sve ono što je po medicini mogao biti uzrok tome, kod nas je bilo u redu.
To su bili vrlo teški momenti. Imali smo sve, ljubav, novac, uvjete za djecu, a nismo mogli ništa promijeniti. Novac, želja, volja, ništa nije moglo pomoći.
U meni su se počeli javljati osjećaji nemoći, krivnje, ljutnje. Što sam tako strašno napravila da ne možemo imati djecu? Da li me netko kažnjava za nešto? Zašto se to meni događa? Zašto baš nama? Osjećaji nemoći i tuge bili su sve veći i veći. Imali smo sve, ali sa svime time, nismo mogli promijeniti ništa.
Energetski smo zaštitili kuću od podzemnih voda, zračenja. Ništa nije pomoglo. Pili smo sve moguće čajeve i tablete. Ništa nije pomoglo. 2006. godine odlučujemo se na postupak umjetne oplodnje u Zagrebu. Kada smo došli kod specijaliste, on je pogledao naše brdo nalaza i rekao: “Nikada nećete moći dobiti dijete prirodnim putem. Možda umjetnim, ali će trebati jako puno pokušaja. Vi spadate u 1% parova za koje medicina nema objašnjenja!”. Nešto što smatramo čvrstu točku koja ima sve odgovore (medicina), za nas nema odgovor, objašnjenje niti riješenje.
Meni je ta rečenica bila prekretnica u životu. Doslovno!!!
U meni su se napokon umjesto nemoći, tuge i ljutnje, javile emocije inata. I to je bio početak moga alternativnog puta, mog buđenja. Probudio se je moj “primorski dešpet” . Sada je stvarno bilo dosta samosažljevanja, nemoći, izigravanja žrtve!
Napokon, napokon smo se energetski podigli! Počela sam postavljati pitanja, a kada počnemo pitati, odgovori se pojavljuju na beskonačno mnogo načina i kroz beskonačno puno kanala. Moja pitanja su bila: zašto nam se događaju stvari koje nam se događaju, tko smo uopće mi, što je život, kakvi su naši putevi, što znače događaji koji nam se događaju, kako sve ovo funkcionira.
Odgovori su počeli dolaziti u obliku knjiga, videa, u život nam je ušao bioenergetičar, ljudi sa pričama i znanjem, učenja meditacije.
Imala sam jednu neuspješnu umjetnu oplodnju, ali to više nije moglo zaustaviti moj rast i pitanja. Podsjetila sam se da smo moćna bića. Podsjetila sam se da trenutne okolnosti nisu konačne. Mi imamo snagu odgovoriti na trenutne okolnosti. Podsjetila sam se unutarnje moći u nama i da svojim mislima i osjećajima kreiramo fizički život oko sebe.
Tugu i nemoć zamjenila sam osjećajima vjere, sreće, ljubavi, za dijete koje još nije bilo u našim okolnostima, ali je već postojalo u mojim mislima i na nevidljivom, energetskom nivou. Čula sam njegov osmjeh, osjetila njegov miris, vidjela njegovu slatku glavu, škakljala ga po bradi, voljela ga, iako ga još fizički nisam mogla dotaknuti.
Čekajući drugu umjetnu oplodnju, naš sin je došao na svijet “prirodnim” putem.
Kada sam pogledala unatrag, sve je bilo baš kako je moralo biti. Da nije bilo toga, nikada ne bi počela postavljati pitanja, rasti, dizati svoju svijest. Podsjetiti se svoje moći koja mi treba kroz život. Svaki dan. Prošla sam put od “nikada nećete imati djecu” do trenutka kada sam zagrlila svoju bebu.
Ako ste se pronašli u ovoj priči, u nekom njenom dijelu, bila bi mi čast i zadovoljstvo biti vam podrška na vašem putu. Znam kako izgleda osjećati se nemoćno, ne vidjeti riješenje, osjećati se krivo, biti žrtva okolnosti. Mogu vam biti podrška. Osoba koja će vas podsjetiti na vašu moć.
Što god da vam se trenutno događa u životu, možete promijeniti. Promjena dolazi iznutra prema van. Ne obrnuto. Ali nam to nikada nitko nije rekao, niti nas naučio.
Sva moć je u vama. Znali ste to kao dijete kada ste maštom mogli zamisliti sve. Samo ste zbog drugih ljudi i okolnosti to malo potisnuli i zaboravili.
Uz moju pomoć vidjeti ćemo koja uvjerenja nosite, promijeniti ona koja vam ne koriste i koče vas. Moj put je moj i nema veze sa vašim. Ali mogu biti potpora na vašem putu. Netko tko vas čuje i razumije.
Možete imati sve što možete zamisliti. Ako trenutne okolnosti govore da nećete imati djece, to su samo “trenutne okolnosti”. Ne nešto što je zabetonirano, zacementirano, nepromjenjivo. Potrebna je vjera u sebe, u život, u to da smo dio nečeg puno većeg od nas samih. Imamo uvijek dostup do moći i znanja koja nam trebaju.
Ako osjećate da vam moja priča i znanje može bilo kako pomoći i služiti, pošaljite e-mail sa pitanjima na moju e-mail adresu. Možemo dogovoriti telefonski razgovor, skype-a ili viber poziv.
