Ima nešto baš neobično.
Kada se govori da budemo pozitivni, da probamo u svemu naći nešto dobro… često kažemo:
Ma, ne mogu misliti pozitivno kad je oko mene puno negativnoga.
To je zabijanje glave u pijesak.
Zamišljam nešto čega nema.
Ali istovremeno bez ikakvog problema i s lakoćom preuzimamo tuđe “negativne” misli i iskustva o bolestima, ekonomskoj krizi… koje nisu u našim trenutnim okolnostima. Zamišljamo čega nema.
Programirani smo da negativne misli prihvaćamo bez filtera, automatski. Sa strahom da se i nama to može dogoditi.
Ali ako pročitamo da je netko izlječio neizlječivu bolest, nećemo automatski reći:
Da, potpuno je moguće izlječiti neizlječivu bolest.
I prihvatiti to bez filtera, automatski.
Zanimljivo je 🙂 .
Promotrite malo koje misli s lakoćom prihvaćate kao svoje.