Ponekad je najbolje što možemo napraviti za nekoga, da ga pustimo da uči svojim tempom.
Ako krenemo nametati svoje stavove i mišljenja, ma koliko god nam se čini da smo u pravu, radimo kontraefekt.
Davno sam naučila da se može pomoći samo onome tko sam želi pomoć.
I nije nam lako to naučiti, prihvatiti i držati se toga.
Ali nikad ne znamo zašto netko mora proći to što mora proći i zašto ide tempom koji je njegov.
Ako bi se umiješali i pokušali riješiti to umjesto te osobe, ta osoba možda ne bi razvila neke vještine koje se kriju u lekciji koju upravo prolazi.
Kao ona priča – kada bi gusjenici razbili prerano kukuljicu (da se leptir ne muči i da mu olakšamo izlazak), tada bi leptir prerano izašao, ne bi bio dovoljno jak i uginuo bi. Napravili bi mu ‘medvjeđu uslugu’ možda i u najboljoj namjeri.
Moramo poštivati tuđi tempo i podupirati druge onoliko koliko nam dopuste.
Biti tu za njih bez da namećemo svoje stavove i tempo.