Stvoreni smo za tako velike i lijepe stvari.
Pod velike ne mislim da moramo izmislit novi lijek, lansirati space shuttle u svemir, postići mir u svijetu…(i možemo sve to, dapače).
Pod velike mislim da svojim načinom života i postupcima nekome uljepšamo život, podsjetimo ga koliko vrijedi, poboljšamo svijet, unesemo ljepotu…i to sve možemo sa sitnicama, sa ‘malim stvarima’.
I kada počnemo sanjati ‘velike’ snove, kada želimo više, počne se javljati onaj glas u glavi: da li znam dovoljno, da li sam dovoljno dobra, da li ću ja to moći….
Došli smo već opremljeni sa svim potrebnim ‘nevidljivim alatom’: maštom, voljom, percepcijom, intuicijom, razmišljanjem i memorijom.
Uz to smo došli opremljeni sa navigacijskim sustavom kojeg zovemo emocije.
Kao djeca smo sve to koristili. Sve nam je bilo moguće.
Znali smo da smo stvoreni za velike stvari.
Da možemo biti sve što poželimo.
Znali smo da možemo prijeći sve prepreke.