Ljudi koji nisu sretni, koji se ne vole, nisu zadovoljni sa sobom….nikako ne mogu biti dobri prema vama.
Kako da budu dobri prema drugima kada ne mogu voljeti sebe?
Kako da onda vole druge?
Najčešće su uvrede, ružne riječi….znak totalnog nezadovoljstva.
Čak i nesvijesno to rade, automatizmom. Ne znaju drukčije.
Možemo ih razumijeti, pokušati pomoći.
Da li ih možemo natjerati da se promijene? Ne, ako to sami ne žele, ako ne žele promijenu.
I mislimo si – kako ne vide što rade, kako ne vide koliko su nesretni…..
Ali oni to stvarno ne vide.
Njima je to način života, jedini koji znaju i umiju.
Svojim tempom će doći do toga da im takav način gledanja na svijet nikako ne koristi i da žele bolje od toga.
Mi samo možemo biti podrška na njihovom putu, u njihovom tempu.
Ili će život tako složiti kockice da će se naši putevi razići, a u naš i u njihov život ući će neke druge osobe koje će njima / nama trebati.