Kada ste se zadnji put osjećali kao dijete?
Onako oduševljeno sa svime oko sebe? Znajući da je sve moguće, da ste moćno biće koje može sve što poželi.
Kako ste se samo veselili sitnicama. Kako ste bili mali heroji koji su pomagali svima oko sebe.
Napravili smo i kakvu ‘glupost’, ali to ništa nije bilo u lošoj namjeri. I vjerovatno bez razmišljanja o posljedicama.
I nije nas bilo briga što drugi misle o nama. Barem ne kad smo bili mala djeca. I nismo razmišljali o jučerašnjem danu niti o sutrašnjemu (osim o tome kakva je bila igra i slatkiši, i što nas od toga čeka sutra 🙂 ).
Kamo je nestao taj osjećaj oduševljenja? Taj osjećaj moći, neopterećenosti, radosti, neprekidne igre, zabave…..
Život i okolnosti su nas nadjačali.
Kada je nastao taj ‘KLIK’ kada smo zaboravili biti dijete?
To dijete nije nikamo otišlo. I dalje je u nama i čeka da opet počne svakodnevno uživati u igri i životu. Jednostavno mu to dopustite i prepustite se. Smijte se puno i često.
Ako ste ostali većim dijelom dijete, onda život gledate drugačijim, veselijim očima. I ostanite zauvijek takvi.