Kada neka osoba želi otići iz našeg života i ne želi više biti sa nama, zbog čega bismo uopće htjeli da ostane?
Netko nam kaže da više ne želi biti dio našeg života, da nas ne voli…. da li stvarno želimo takvu osobu uz sebe?
Ljudi se mijenjaju tijekom vremena, svatko do nas.
I zaista je potrebno puno kompromisa, poštovanja, razumijevanja, slušanja, razgovora… da bilo koji odnos opstane.
Nitko nas ne posjeduje kao što niti mi nikoga ne posjedujemo.
Odnosi se mijenjaju, okolnosti se mijenjaju, mi se mijenjamo, ljudi oko nas se mijenjaju….
Vezani smo za neke odnose. Smatramo da smo dali cijeloga sebe u taj odnos.
Možda smatramo da smo zbog neke osobe mijenjali sebe, bili nešto što nismo, glumili, radili nešto što nismo voljeli, ponašali se i govorili na način koji nismo mi…i kada nas ta osoba želi napustiti…javlja se ljutnja, zamjera, tuga, mržnja…
Možemo reći da smo zbog nekoga potrošili život, izgubili godine koje se ne mogu vratiti…
Sve su to činjenice.
Ali kao i uvijek, možemo sve pogledati iz drugog kuta, promijeniti percepciju.
Ako ode netko tko ne želi biti sa mnom, imat ću mir i slobodu.
Mogu napraviti stvari koje sam odlagala zbog te osobe.
Mogu živjeti slobodno i autentično, bez glume.
Govoriti i ponašati se kako želim.
Zbog te osobe točno znam kakvu osobu više ne želim u svom životu.
Suprotno od toga, točno znam kakvu osobu želim.
Možda sam potrošila godine, ali nije bilo uzalud.
Sada ću cijeniti svaki dan slobode, nadoknaditi vrijeme, male stvari, drage ljude.
Mudrija sam. Znam točno što hoću ili neću.
Na svijetu ima 8 milijardi ljudi.
Sigurno je među njima netko tko će željeti biti sa mnom, kome ću biti bitna, kome ću biti cijeli svijet….
Tko će me voljeti baš ovakvu kakva jesam.
Ima nas 8 milijardi….a dovoljna je samo jedna takva osoba…