Suosjećanje.
Osjećaj koji nas povezuje sa drugima oko nas. Kada suosjećamo, pokušavamo razumjeti druge. Ne krećemo s napadom, okrivljavanjem, osuđivanjem…
Pokušavamo razumijeti, a to otvara potpuno “druga vrata” i druge osjećaje.
Jer kada znamo priču iza nekoga događaja, iza nekog djelovanja, drugačije gledamo na tu osobu.
Možda netko, tko nam je ružno odbrusio, prolazi kroz ljubavnu krizu.
Možda netko, tko ne daje sebe 100% u poslu, ima zdravstvenih problema.
Možda, možda… NE ZNAMO POZADINU PRIČE.
Ne možemo reći… drugi nemaju suosjećanja, pa neću ni ja. I nakon toga očekivati suosjećanje okoline za nas.
Moramo sami pokrenuti ono što želimo vidjeti oko nas. Sami moramo biti izvor i primjer.
I to prakticirati svakodnevno. Ne samo kada nam je “dobar” dan, kada je sve oko nas super, kada su drugi dobri prema nama, kada smo sretni i zadovoljni…
Nego SVAKI DAN.
Kako je Gandhi rekao: “Suosjećanje je mišić koji se jača upotrebom”.