Često očekujemo i mislimo da nam treba netko drugi izvana, neka druga osoba, da bi bili sretni.
Kad mi on / ona dođe u život bit ću napokon sretna i vesela.
Možemo se zapitat: OK, kad bi ta osoba već sada bila tu, kako bi se osjećala, što bi radila?
Zašto već SADA ne mogu biti sretna i vesela?
Očekujemo da će nas voljeti, poštivati, pomagati, utješiti…
Zbog te osobe ćemo se osjećati voljeno, cijenjeno, podržano…
No, ako se već sada i bez druge osobe ne volimo, poštujemo, cijenimo… nitko nam nećemoći ispuniti tu “prazninu”.
Možda bi išli u šetnju, smijali se, veselili malim trenucima…
I bez te osobe možemo prošetati, naći razlog za smijeh, veseliti se malim trenuncima.
Sve ono što tražimo izvana, moramo najprije pronaći u sebi.
Za to treba nešto otpustiti, oprostiti, pustiti…