Strah je dobra emocija koja nas želi zaštititi kada smo u neposrednoj životnoj opasnosti. Npr. auto sada juri prema nama, došli smo sada do ruba provalije…
Ako nismo trenutno životno ugroženi, strah je emocija koja nas blokira i zbog koje ne reagiramo “normalno”.
Strah i dugotrajan stres gase naš imunološki sistem. Našu obranu od svih virusa, bakterija… Sistem koji je u nama da nas zaštiti od bolesti, gasi se i ne može nam previše pomoći.
Malo mi je neobično da u ove skoro dvije godine pandemije, nije na svijetskom nivou napravljeno nekoliko zdrastvenih programa koje bi gledali ljudi u svim državama. Ti programi trebali bi od 0 do 24 emitirati savjete psihologa, psihijatara, “alternativaca”, nutricionista, fitness trenera… kako da ostanemo “normalni” i kako da pojačamo svoj imunološki sistem. Svoju obranu koju imamo u sebi i koja nam sada treba. Ono s čime smo se rodili i što je u nama upravo za ovakve situacije.
Kada gledamo ljude i svijet kroz filter straha, nije nam baš najljepše mjesto za život. Ali ako maknemo filter straha, potpuno drugačije vidimo i doživljavamo svijet oko nas. Vidimo i primijetimo dobrotu, ljepotu, prekrasnu prirodu, ljubaznost, suosjećanje, veselje, radost…
No, kao i uvijek imamo moć razmišljanja. Biramo koje ćemo misli pustiti u naš um, a koje nećemo.
Sve ono što nas straši, a nema veze sa nama, jednostavno maknimo iz svoga uma.
Sve ono što ne možemo riješiti sa konkretnom akcijom, jednostavno izostavimo iz svoga života. Trošenje energije na to je potpuno besmisleno.
Radije radite i mislite o stvarima koje vas vesele. Kreativne misli, nešto čime možete pomoći drugima ojačati ih, osnažiti. Pomoći sebi.