Moramo prestati biti i živjeti na autopilotu.
Stalno živimo ‘u glavi’. Vrtimo misli 100 na sat.
Kao da čekamo da se nešto dogodi i odgađamo stvari:
kad odem u penziju, kad djeca odrastu, kad budem mršava/debela, kad budem….
Ili smo u prošlosti ili zabrinuti za budućnost.
Kada ćemo biti prisutni, osjetiti trenutke sa svim osjetilima?
Prestati jurišati.
Moramo zastati, pogledati, progledati.
Osjetiti miris, okus, vidjeti ljepotu.