Sve što imamo je SADA. Ovaj čas.
Jedino u sada možemo nešto kreirati, plesati, planinariti…
Ne možemo ni jučer ni sutra.
Biti prisutan u sada znači osjetiti trenutak sa svim fizičkim osjetilima.
Vidjeti ga, pomirisati ga, opipati, osluhnuti, okusiti.
Jedan od načina kada se automatski stavim u sadašnji trenutak je kada mazim psa.
On se umiri i prenese taj mir na mene. Kao da sve stane. Tu smo samo on i ja. Ništa drugo ne postoji. Osjetim njegovu mekanu dlaku, čujem kako mirno diše, osjetim njegov miris, gledam njegove predivne oči.
Tako stojimo neko vrijeme. Nema prošlosti, nema budućnosti. Samo mir sadašnjeg trenutka.
I onda pospremim taj mir i ponesem ga sa sobom u dan.
Koji je vaš način postavljanja u sadašnji trenutak?