Dizanjem svijesti, otvara nam se potpuno novi svijet.
On je uvijek oko nas, ali ga “ne vidimo”.
On je nevidljiv našem oku.
Toliko smo se uhvatili vjerovati samo onome što je vidljivo.
Ali naše oko nije niti baždareno da vidi sve frekvencije.
Svijetlost su elektromagnetski valovi različite valne duljine.
Vidimo svijetlost s valnom duljinom od 380 nm do 780 nm.
Ne vidimo ultraljubičasto niti infracrveno zračenje.
Jednostavno nemamo “mjerni instrument” (oči) s kojim bi to mogli vidjeti.
Iako ga ne vidimo, ono postoji!
Osim toga, mi zapravo “gledamo” sa mozgom.
Naše oči su samo kamera, upijaju svijetlost i šalju te podatke mozgu.
Vidimo stvari naopako, mozak okreće sliku!
Kada oči uhvate svijetlost i pošalju je mozgu, mozak je taj koji će dati značenje i interpretirati dobiveno.
Evo zanimljivog dijela:
Znači da će svaki čovjek drukčije interpretirati / “vidjeti” ono što mu oko šalje.
Interpretacija će biti ovisna o tome što imamo pohranjeno u mozgu! Vau!
Stvarno je zanimljivo postaviti si pitanje: što ja zapravo vidim i doživljavam?
Da li uopće svi “vidimo” isto?
Da li svi isto “vidimo” svijet oko sebe?
S čime u stvari “gledamo”?
Treba li 100% vjerovati samo u ono što je oku vidljivo?