Kažu da kroz dan možemo nakupiti i do 70 000 misli.
Toliko smo danas svi povezani da nam vijest sa drugog kraja svijeta stigne za par minuta. A imamo zaista dosta i lokalnih vijesti, pa vijesti iz šire okolce, pa iz još šire okolice, susjednih država…
Toliko toga na dan obradimo u mislima što nam je vezano uz posao. Ili uz neki hobi, uz obitelj. Imamo pregršt informacija o najobičnijim stvarima. Idemo na primjer kupiti usisavač i imamo uz njega debelu knjigu svih mogućih uputa. Toliko tehničkih stvari nam je već potpuno normalni dio svakodnevice kod kuće, što sve moramo znati o računalima, o programima, mobitelima, tabletima.
Da bi držali korak s vremenom za najjednostavnije stvari moramo baratati sa brdom informacija. I mi sve to kupimo tokom dana. Nešto svijesno, nešto podsvijesno.
I napokon dođe vrijeme za spavanje, i trebali bi se umiriti i odmoriti, a kad ono sve one misli od dana i dalje jurišju po našem umu kao da njima nije vrijeme za spavanje i odmor. I uza sve te misli ponekad nam je teško zaspati.
Zato je jako dobro umiriti svoj um kada krenemo spavati. Umirimo um na način da mislimo o nečem lijepom, da se zahvalimo za sve divne stvari koje smo taj dan doživjeli, da se zahvalimo za sve drage osobe u našem životu, da mislimo o nečemu veselome, smiješnome, nešto što nas opušta. Tako ćemo mi nametnuti vesele, smiješne misli, opustiti um i puno lakše ćemo zaspati. I pustiti um da se odmori.
Jer tako i tako, kada se drugi dan ujutro probudimo, sve će krenuti “i ovo nanovo”. Počet ćemo opet marljivo skupljati veliki broj misli koje će nam biti servirane kroz dan.