Svake godine po ljeti, kada je toplo, ne mogu zamisliti da će doći jesen i zahladiti.
Ali taj prijelaz dođe nekako prirodno, “sam po sebi”. Priroda se opet, po tko zna koji put, priprema za mirovanje.
Bez nerviranja, bez grižnje savijesti.
Vrijeme je za smirenje.
Pomalo zahladi. Dani su kraći. Sve nas nekako gurka u tom smjeru.
Životinje oblače deblju dlaku (moj pas se opet linja).
Priroda mora odmoriti i skupiti snagu za novi ciklus rasta i razvoja.
Isto tako i mi imamo svoje cikluse. Mjesečne, kvartalne, godišnje, višegodišnje…
I mi i naše tijelo trebamo odmor. Ponekad smo puni snage i sve nam ide od ruke, veseli smo, kreativni, optimistični…
Ali nakon toga slijedi “odmor”. Što znači da nas uhvati manjak volje, energije, uhvati nas i tuga, briga…
I to je potpuno normalno. Nakon tog perioda “smirivanja” stiže nam opet razdoblje snage, volje, optimizma…
Ponekad su nam ti periodi jako izraženi, ponekad ih skoro niti me primjetimo.
No bitno je znati da imamo svoje cikluse, da su oni dio života i potpuno prirodni. Da će se izmjenjivati. Da ih ne možemo izbjeći.
U tim periodima kada idemo lagano “nizbrdo” budite dobri prema sebi. Ne postavljajte si pitanja tipa: što je sad ovo, a pred malo mi je sve išlo super, zašto sam takva, što nije u redu sa mnom…
Sve je u redu.
Dok god smo živi izmjenjivat će nam se dobri i “malo manje dobri” periodi. Ne možemo misliti da će nam uvijek biti naj, naj, naj super ciklus.
I kada to znamo i toga se prisjetimo, puno nam je lakše 🙂 .