Kada bi mjesto stanovanja bio preduvjet da li ćemo uspjeti u nekom poslu ili ne, onda bi svi ljudi u istoj ulici ili istom gradu ili istoj državi bili uspješni u nekom poslu.
A znamo da to nije istina.
Možda ponekad igra ulogu gdje živimo, ali to je samo jedna mala ‘crtica’ koja nam može pomoći ili odmoći.
Nije presudan faktor i ne bi nas trebalo obeshrabriti ako nešto želimo.
U programu Boba Proctora čula sam priču o dva brijačka salona u Americi.
Nalazila su se u istoj ulici. Jedan je bio stalno pun i bila je duga lista čekanja.
U drugom salonu je bilo jako malo mušterija.
Oba vlasnika salona su dobro znala raditi svoj posao.
Vlasnik uspješnijeg salona je obožavao svoj posao. Bio je zahvalan na svakoj mušteriji. Uvijek se je trudio dati više od onoga što se je očekivalo. Trudio se je da, kada osoba izađe iz njegovog salona, bude zadovoljnija nego kada je ušla. Mušterije su to uvijek osjetile i uvijek su ostavljale veliku napojnicu.
Vlasnik ‘lošijeg’ salona posao je radio automatski. To nije bio njegov posao snova. Skoro ga nije niti veselilo kada su dolazile mušterije.
Jako često možemo dobro osjetiti kada netko radi posao sa srcem, strašću, veseljem, zahvalnošću….bez obzira o kojem se poslu radi.
Zato kada nešto želite i volite raditi, prijeći ćete sve prepreke koje vam se nađu na putu jer vas naprijed gura ljubav prema tome, strast, radost, zahvalnost, želja da pomognete, uljepšate ovaj svijet.
I uopće nije bitno da li ste prodavač, liječnik, konobar, poljoprivrednik, kuhar, arhitekt, inženjer, novinar, zubar, frizerka….