Na našem putovanju zvanom život, odgovorni smo za sebe, svoje misli, osjećaje, akcije, reakcije…
Kao i svaka druga osoba na svijetu.
Mi smo energetska bića puna životne energije, veselja, radosti, suosjećanja, želimo pomoći drugima (ali prvo moramo pomoći sebi da bi mogli uopće pomoći drugima).
I tako, rado bismo nekome pomogli, uvjerili ga što je za njega dobro, što bi trebao napraviti…a ta osoba i dalje ‘vozi po svome’. Onda se najčešće naljutimo, iznerviramo….
Kome možemo pomoći?
Samo onome tko želi pomoć.
Ako je ne želi, ne možemo ga prisiliti na ništa. Mora barem malo, mrvicu, željeti da mu se pomogne.
Ono što uvijek možemo napraviti je u mislima toj osobi poslati misli ljubavi, sreće, zdravlja, veselja. Vidjeti u mislima kako se smije, kako je radosna, zadovoljna.
Jer sigurno nikome ne pomažemo ako mu kažemo da je jadan, brižan, da loše izgleda, da mu je život nikakav…..
Kada ta osoba bude spremna, budimo tu za nju. Budimo joj pomoć, potpora, rame za plakanje.