Kada razmišljamo o budućnosti, često se brinemo.
Ne znamo što nas čeka. Ne znamo kako ćemo, da li ćemo znati.
Iako nitko ne zna što nas sve čeka, bolje nam ide smišljanje loših scenarija od onih dobrih.
Samo razmišljanje o budućnosti možda ne nosi tjeskobu, već pomisao da ju ne možemo kontrolirati.
Voljeli bi mi kontrolirati sve i svašta, no onda uvidimo da to baš i nije moguće.
Što možemo kontrolirati? Koga?
Često ne možemo kontrolirati sve što se događa ni u našem životu, a kamo pak u tuđima.
Što prije prestanemo očekivati da možemo držati kontrolu, bit će nam lakše.
Možemo imati krasne planove i držati ih se, ali uvijek budimo otvoreni za moguće promjene.
I podsjećati se da je u nama snaga da prođemo kroz sve što nam se nađe na putu (ma koliko god zahtjevno to može izgledati u nekim trenucima).