Kako kaže dr.Joe Dispenza, ne postoji nešto što se zove
loša meditacija.
Kada se odlučimo promijeniti, kada odlučimo meditirati sa namjerom da promijenimo sebe i posljedično svoj život, naše tijelo neće skakati od sreće i pratiti nas veselo u toj zamisli.
Iz jednostavnog razloga jer je po inerciji i automatizmom naučeno funkcionirati onako kako smo živjeli do sada. I opirati će se toj našoj zamisli da se promijenimo.
Većinu vremena smo kao automati. Puno puta ponovimo iste stvari, tako da više niti ne moramo razmišljati kada ih radimo.
I tako, kada se odlučimo promijeniti i sjednemo u meditaciju sa namjerom promjene, tijelo će se početi buniti na sve moguće načine. Počet će vas nešto svrbiti, ili će vam smetati način sjedenja, naslonjač će vam postati neudoban, smetati će vam nove čarape, stezat će vas rukavi…..
Drugi način na koji će vas tijelo / um pokušati odvratiti od promjene, biti će sa mislima tipa: ovo je glupo, ovo je gubljenje vremena, bez veze tu sjedim, a čeka me brdo poslova, ovo ne funkcionira za mene, ja ne znam meditirati, ovo nije za mene, počet ću od sutra…
Sve to je normalan proces prema promjeni kakvu želimo.
Što onda?
Znamo da će se to događati, znamo da je to normalan dio procesa, znamo da ne postoji loša meditacija….i unatoč tome ustrajemo i ne odustajemo.
Kada nam se u meditaciji to počne događati, samo svijesno vratimo svoju pažnju natrag u meditaciju. Ne hvatamo se za misli koje nam dolaze, ne reagiramo na podražaje tijela.
Neće nam svaki dan biti jednako lako to napraviti.
Ali KAO I ZA SVE DRUGO…..VJEŽBA ČINI MAJSTORA.
Samo nastavite dalje i budite uporni.
I pratite kako se sa promijenom vašeg unutarnjeg svijeta, počinje mijenjati vaš vanjski svijet.