Neki dan sam čula nešto simpatično, smiješno, a istovremeno istinito.
Izreka je:
Bilo bi ponekad najbolje reći sam sebi: Ma daj mi se makni s puta 🙂
Zašto je to dobro rečeno? Zato jer smo vrlo često sami sebi prepreka na putu.
Mi smo ti koji vrte stara uvjerenja, koji se stalno preispitujemo da li nešto možemo, koji su razlozi da nešto ne možemo, zašto nešto ne zaslužujemo, što smo u prošlosti krivo napravili, što smo sve pogriješili, u čemu sve nismo uspjeli…
I naravno da okolina utječe na nas, ali mi smo najčešće svoji najveći kritičari i smetnja na putu.
Kad nas okolina i kritizira, imamo moć da to ne prihvatimo.
Možemo poslušati tuđe viđenje, ali i dalje to ne mora postati naše mišljenje.
Zato kada slijedeći put krenete prema svom snu i počne bujica misli zašto nešto nije moguće, lijepo si recite:
Daj __________(vaše ime), makni mi se s puta!