Došlo je pravo ljeto.
Dolaze i turisti.
Neki dan sam imala dojam kao da nikada nije bilo korone.
Ljudi se vesele, muzika svira, terase su pune, organiziraju se koncerti, predstave na otvorenom.
Sve je nekako “normalno”, ali unutar nas nije više isto.
Svatko će reagirati na svoj način, ali kolektivna svijest se je podigla.
Sada primijetimo rukovanje, zagrljaj, blizinu druge osobe.
Cijenimo odlazak u kino, kavu s prijateljima, odlazak na more sa dragim osobama…
Da li imate dojam da je izvana sve isto, ali vi unutra više niste isti?
Da li primjećujete i cijenite stvari koje su vam prije bile normalne i uzimali ste ih “zdravo za gotovo”?
Koje stvari su vam bitne? Iste kao i prije ili neke druge?
Ne uspoređujte se sa drugima. Svatko ima svoj put.
Nastavite njegovati sve “dobre” stvari koje je ova neobična priča, u kojoj živimo već godinu i pol, potakla u vama.