Ponekad mislim, zašto se bojim pitati nešto?
Da li je to strah da ne budem odbijena? Strah da čujem NE?
Jer onda mislim da sam neuspješna? A to svakako ne želim.
Da li ću ispasti smiješna ili ću dobiti strogi pogled kao u školi jer sam se usudila nešto pitati?
Ali, ako nekoga nešto pitam i budem odbijena, u stvari ništa nisam izgubila. Jer to što sam pitala nisam imala niti prije pitanja. Zapravo se ništa nije promijenilo. Sve je ostalo isto kao što je bilo prije mog pitanja.
Pa ipak, nije nam ugodno kada smo odbijeni.
Ali kada nešto stvarno želimo, odbijanje nam neće biti razlog odustajanja. Pitati ćemo i pitati dok ne dobijemo pozitivan odgovor. Odustajanje nije opcija.
Trebamo naučiti da je negativan odgovor upravo to – samo negativan odogovor i prilika da pitamo dalje. To nije pokazatelj kakvi smo mi kao osobe.
Zato pitajte, pitajte, pitajte… 🙂 .