Kada se događaju katastrofe, svi se ujedine.
Pomažu jedni drugima.
Za pomoć bolesnima, za liječenje….rado se odazovemo.
U filmovima, kada nas napadaju svemirci, svi stanovnici Zemlje rade kao jedno.
Nije bitno tko gdje živi, koje je nacionalnosti, koje boje kože, koje vjere….
Brišu se granice.
Svatko doprinosi svojim znanjem i tehnologijom da pomogne ostalima.
Svi surađuju kao jedan.
Brišu se razlike.
Volimo i poštujemo sve oko sebe.
Brinemo se za druge.
Zar moramo čekati napad iz svemira da se ujedinimo, živimo kao jedan povezani organizam u potpunom skladu s prirodom?
Zašto nas katastrofe ‘natjeraju’ da budemo složni?
Tada nam se mijenja percepcija.
Svakodnevni, ‘mali’ problemi postaju nevažni pred ‘većim’ problemima.
Shvaćamo da moramo surađivati s drugima.
Jer je to jedini način da preživimo.