Nikada ne znate koliko je neka vaša mala gesta nekome uljepšala ili čak promijenila tok dana, možda i života.
Tako često nesvjesno ‘lunjamo’ kroz dan, kroz dane. I jedna takva sitna gesta, kao da nas zaustavi i ‘otrijezni’.
Kao da nam kaže: Hej, stani malo! Ne juri! Pogledaj oko sebe. Ima lijepih stvari, dobrih ljudi…
Sjećam se jednog događaja kada sam bila mala.
Jednoj starijoj gospođi je na kasi ostao paket brašna.
Nije niti primijetila da ga nije uzela jer je imala dosta stvari za staviti u torbu. Otišla je doma bez njega. Gospođa na kasi ga je stavila sa strane.
Kada sam platila i uzela svoje stvari, pitala sam da li mogu odnesti gospođi brašno.
Onda smo se skoro svi poznavali i znala sam gdje stanuje.
Kada sam došla na njena vrata s brašnom jako se je razveselila. Živjela je sama, noge su je dosta boljele i kada je primijetila da je ostavila brašno u dućanu, zaključila je da joj je prenaporno ići natrag i pomirila se je s tim da ga više neće vidjeti. U kući ga više nije imala, a trebalo joj je kroz slijedeće dane.
Kratko smo popričale i otišla sam.
Ta sitna gesta, što sam joj donijela brašno, njoj je značilo jako, jako puno.
Meni je značilo samo par minuta hoda više.
Kada me je vidjela nakon par dana, dala mi je čokoladu.
Vau! Pričam o vremenima kada nije bilo čokolade kao danas i kada smo se naveselili čokoladi kao ne znam čemu u današnje vrijeme.
Rekla mi je da sam je jako raznježila time što sam se potrudila uzeti brašno i donijeti joj ga. Jer živi sama i sama mora sve nabavljati.
Toliko je bila vesela.
Tada nisam razumjela što sam tako posebno napravila, ali kao odrasla sam razumjela.
Nije bilo bitno brašno. Mogla je i bez njega do slijedeće kupovine.
Ali ta mala pažnja da je nekome bila bitna i da se je netko potrudio neočekivano napraviti nešto lijepo za nju….to je bilo bitno.
Nikada ne znamo koji sitni (ili krupni) znak pažnje, ljubavi, suosjećanja… kada djelujemo iz srca bez ikakvog očekivanja…nekoj osobi znači sve u tom trenutku.
I danas se često sjetim te priče, odnosno veselja i nježnosti u pogledu te nonice.
I kako nam svemir, kada dajemo od srca i bez očekivanja…vrati ljepotu i dobrotu natrag…
Meni u obliku čokolade 🙂 .