Toliko je oslobađajuće reći nečemu što nam više ne služi:
“PUŠTAM TE” !
i otići.
Stvari i ljudi koji su dugo u našem životu nije lako pustiti.
Ali ponekad dođe momenat kada jednostavno znamo da to više ne mora biti dio naše okoline.
Kako vrijeme prolazi, mi se sami mijenjamo. Mijenjaju se ljudi i stvari oko nas. I imaju na to potpuno pravo.
I što ako se držimo nečega iz navike, iz osjećaja komfora?
A naša duša želi više, želi krenuti dalje.
To nije u stvari pošteno prema nikome.
Jer vjerovatno sve uplete čekaju nove avanture, koje onemogućujemo zadržavanjem nečega što nam više ne služi.
To otpuštanje ne mora se dogoditi preko noći. Ne moramo naglo prekinuti sve do sada poznato. Nema potrebe za time.
Vidjet ćete da se ponekad te tranzicije događaju polako, čak ih niti ne primijetimo.
Jednostavno postepeno manje mislimo na to. Ne očekujemo to.
Postepeno samo nježno i polako pomaknemo pažnju sa starih stvari na nove stvari.
I pustimo…