Neki dan sam se vraćala s posla. Dan je bio dugačak i težak.
Bila sam umorna, ljuta i nervozna.
Dok sam stajala u koloni na semaforu primijetila sam kako su se oblaci počeli razbijati nakon kiše.
Pokazalo se je i sunce. Bilo je oko 6 navečer.
U tom momentu se je pokazala cijela paleta boja na nebu.
Sve vrste oblaka.
Prizor je bio veličanstven.
Točno sam osjetila kako mi se mijenja energija.
Osjetila sam ogormnu zahvalnost što mogu biti dio ovog veličanstvenog trenutka, ove divne prirode.
I taj čas ugledam natpis na kamionu ispred mene.
Pisalo je SAMO LJUBAV i nacrtana 2 srca.
Doista neobičan natpis za kamion. To je bio kamion koji je prevozio građevinske strojeve.
Dok sam bila nervozna i ljuta nisam vidjela natpis koji mi je bio doslovno pred nosom.
Tako malo je dovoljno da cijelo tijelo prijeđe na višu frekvenciju.
Da se bolje osjećamo.