Znam da su činjenice bitne.
Znam je potrebno općenito, generalno znanje. Podloga za nadgradnju.
Ali me žalosti kada vidim da se uz to u školama djeci ne pokazuju i druge stvari vrlo bitne za život.
Da ih se ne uči koliko su moćni, da mogu sve što požele bez obzira koliko velike želje i snove imali.
Bilo bi dobro da uče vizualizaciju…..da sve kreće iznutra prema van.
Da više koriste maštu – jedno od najmoćnijih alata.
Da ih se uči da su povezani sa svima i sa svime.
Što više dobra daju van, više će ga dobiti natrag.
Da ih se uči da su vrijedni, važni, snažni….
Da ih se potiče da pronalaze načine kako poboljšati i uljepšati svijet. Kako pomoći drugima.
Da im se pokaže različite metode učenja i pamćenja. Odvojiti bitno od nebitnoga.
Da imaju sate sreće, radosti, veselja, smijeha….
Da ih se uči da postavljaju pitanja bez da se boje da li će ispasti smiješni, bez straha da će ih se ismijati i ‘ružno pogledati’. Ako ne znaju postavljati pitanja, nikada neće moći doći do odgovora.
Naša djeca će raditi poslove koji još niti ne postoje. Morati će naučiti neke nove činjenice i znanja kojih možda sad još i nema. I ne mogu pamtiti sve moguće činjenice i podatke koji postoje. Zato imamo internet gdje je sve dostupno.
Jedino će moći živjeti i raditi ako budu osobe svijesne svoje moći koje žele dobro drugima, sa naučenim tehnikama pamćenja i učenja, kreirajući sa svojom maštom i vizijom bolji i humaniji svijet. Poštujući sebe, druge, različitosti. Poštujući prirodu.