Čini mi se da smo ponekad toliko zaokupljeni mislima, obavezama da niti ne čujemo što nam ona druga osoba govori. I koliko god se trudili da čujemo što govori, kao da nam naše misli zatvaraju put do uha. Kada nakon nekog vremena zastanemo, u stvari ne znamo što slušamo.
Slušamo, ali ne čujemo.
Slušati i čuti… dvije potpuno različite riječi i značenja.
Isto tako, kada nekome nešto pričamo, možda i ta osoba trenutno vrti “svoj film” u glavi i uopće nas ne čuje. Nema pojma o čemu pričamo. Samo ubacuje svoje misli i razmišljanja.
Da li vam se je to kada dogodilo? Da slušate, ali ne čujete?
Možda ste već čuli onu simpatičnu izreku: “Kada pričamo, samo ponavljamo ono što već znamo. Ali kada slušamo, možemo naučiti nešto novo”.