Već sam riječ SEBIČAN ima lošu energiju i neugodno značenje.
Obično znači da osoba misli samo na sebe i nije ju briga za druge. Samo gleda kako da njoj bude dobro bez obzira kako to utječe na druge.
Da li možda postoje ‘dvije vrste’ sebičnosti?
Jer ponekad je nužno biti sebičan.
U trenucima kada nismo dobro i ne ide nam, moramo biti malo sebični u smislu da se posvetimo sebi i pomognemo si. Moramo misliti na sebe. Kada smo na silaznoj putanji ne možemo pomoći ni sebi niti drugima.
Tada moramo uzeti vrijeme za sebe. Napraviti nešto što volimo, što nas veseli, diže nam energiju.
U avionu, kada nam pokazuju što napraviti kada padnu maske s kisikom, najprije moramo sebi staviti masku. Na taj način omogućujemo si da možemo disati. Tek kad možemo normalno disati, možemo pomoći drugima. U protivnom ostajemo bez kisika, ne možemo disati, ne možemo pomoći sebi niti drugima.
Ako je svrha postojanja da rastemo, pomažemo drugima kroz svoje talente i veselja, moramo biti dobro.
I zato ponekad moramo biti malo sebični.
Ne u lošem smislu kao što je na početku napisano, već u smislu da ćemo dizanjem svoje energije moći tu dobru energiju širiti i izvan sebe.
Što vi mislite?