Kako kažu, ako se želimo svima svidjeti već u početku smo osuđeni na propast.
Jednostavno je nemoguće da se svima sviđa što radimo, govorimo, kako se oblačimo, što mislimo.
Jasno nam je to teoretski. Svima.
Pa ipak često nam se to pojavi na umu, štrecne nas, malo i zakoči.
Pogotovo ako krećemo u nešto za što niti sami nismo sigurni što bismo s tim.
Jedan od načina na koji si možemo pomoći je da jačamo svoje samopouzdanje.
Afirmacijama, pisanjima kakvi želimo biti, ‘glumljenjem’ kao da smo već osoba koja želimo biti…
I kada smo sigurni u sebe, svako tuđe mišljenje biti će upravo to – tuđe mišljenje.
Možemo razmisliti o njemu, uzeti od njega nešto ako nam može pomoći…..
I ako se ne slažemo s time, nećemo se osjećati pogođeni.
Uzet ćemo to samo kao informaciju, drugačije viđenje i mišljenje.