Naš vrt nam ne daje smjernice što bi smjeli, a što ne bi smjeli posaditi u njega.
Zemlji je potpuno svejedno.
Možemo posaditi rajčice, jagode, salatu……i nećemo očekivati da nam izraste mrkva.
Možemo posaditi i korov.
Što više budemo njegovali naše biljčice, gnojili ih, prihranjivali, zaljevali, pazili da ih korov ne preraste…bolje će rasti. Biti će jače, veće,
To nam je potpuno jasno.
E, ali kada dođemo u sferu nevidljivog, nismo baš tako sigurni.
Naš um je kao zemlja u vrtu. Samo ga ne vidimo očima ( i ne moramo ga pljeviti 🙂 ).
Ne daje nam smjernice što bi trebali ili ne ‘posaditi’ u njega. Možemo lijepe misli i slike ljubavi, radosti, snova, zahvalnosti, a možemo i misli straha, zamjere, mržnje, ljutnje….Njemu je potpuno svejedno. Poduprijet će nas u svim našim izborima i pomoći nam da to što smo posadili raste.
Što god posadili uživat ćemo u plodovima. Izbor je naš.