Kakve sugovornike volite?
Vesele? Iskrene? Zabavne? Optimistične? Pune razumijevanja?…
Nekako mi se čini da ne volimo previše pričati sa osobama koje stalno kritiziraju, okrivljuju, imaju konstantno negativne misli…
A ipak jako često to radimo sami sebi.
Kakve razgovore vodite sami sa sobom? Jeste li dobar, ljubazan slušaoc sa strpljenjem, suosjećanjem?
Ili, kao većina, iskritizirate sami sebe odmah “na prvu loptu”?
Ponekad se pitam, zašto najčešće imamo za druge puno više strpljenja nego za sebe?
Zašto ne utješimo sebe kao i svoje drage osobe.
Ali, sve je stvar vježbe.
Vježbajte biti sebi najbolji i najdraži sugovornik.