Puno je znanja oko nas.
Puno knjiga, videa, postova, tečajeva… o svemu i svačemu.
To su sve odlični alati koji nam se nude.
Ali su samo alati koji nemaju nikakav smisao ako “stoje na polici” i skupljaju prašinu.
Sva naša znanja nemaju baš neku korist ako ih ne korisitmo, ne pomognemo sebi, ne dijelimo s drugima.
Prošla sam dosta tečajeva, pročitala dosta knjiga… sve to gubi smisao ako samo stoji u mojoj glavi i s vremenom izblijedi ili se izgubi.
Bob Proctor je rekao nešto što mi je “zazvonilo”:
Imamo većinu znanja koje nam je potrebno. Ali opet živimo tako da ne napravimo stvari koje već znamo napraviti.
Zar nije za zamisliti se!?
Znamo koja je hrana zdrava, kako bi trebali jesti.
Znamo da bi trebali vježbati, koliko, kako…
Znamo da je zdravo meditirati, umiriti se…
Sve to znamo. Znamo to i napraviti. Ako i ne znamo vježbati, kuhati, meditirati… imamo sve moguće izvore znanja koji nammogu pomoći da to naučimo.
Ali to i dalje ne napravimo!!!
Zašto?
UVJERENJA.
Sve ono što kroz život pokupimo od DRUGIH ljudi, postaju NAŠA uvjerenja i diktiraju ponašanje u NAŠEM ŽIVOTU.
Da li onda živimo život prema tuđim mišljenjima i iskustvima?
Da li onda reagiramo prema naučenim i usvojenim tuđim iskustvima?