Koliko isprika, koliko razloga sami sebi bacimo pod nos.
Koliko puta sam sama sebe na neki način sabotirala u stvarima koje nisam niti započela. Nemam pojma kako bi završile jer nisam niti krenula!
Samim time što upijamo tuđa iskustva. Slušamo, pamtimo tuđa iskustva koja nemaju ama baš nikakve veze sa nama. Iskustva ljudi iz cijelog svijeta. A nemaju niti jedne dodirne točke sa nama.
Zbog strahova, krivnje, brige… ne počinjemo ono što želimo.
Zašto se toliko bojimo neuspjeha? Da li više zbog sebe ili zbog onoga “što će drugi reći”?
Jedino što možemo je NE USPJETI. Pa što onda?! Da li je to tako strašno?!
To nam je samo pokazatelj da moramo početi nešto novo, drugo ili isto, ali na drugačiji način.
Budite iskreni prema sebi i odbacite sve isprike i izgovore koje si stavljate pod nos. Da bi postigli ono što želimo, moramo pokušavati sve dok ne uspijemo. I to mora biti sa lakoćom i bez napora.
Tek tada smo sigurni da je to upravo ono što nam treba.