Ne znam zašto, ali nije mi ugodno kada moram ukucavati šifre u alarme koji mogu počet urlati.
Uvijek nekako mislim da će alarm početi “vrištati”. A to mi baš i nije preugodna situacija.
Kako u firmi imamo alarm, uvijek sam se nekako trudila da nisam prva niti zadnja
(tako nekako i dolazim na posao, ne moram se previše truditi).
U momentima kada bi shvatila da sam zadnja i da ću morati alarmirati, oblio bi me hladan znoj.
Kako se situacija u firmi mijenja, tako je ispalo da sada dolazim najčešće prva.
Unaprijed sam počela vrtiti film u glavi (zamišljam, izmišljam, to ne postoji u realnosti):
kako dolazim ispred firme, otključavam ulazna vrata, čuje se onaj živcirajući zvuk alarma koji ti daje do znanja da imaš par trenutaka za ukucavanje šifre, da li ću se sjetiti šifre, ako ne početi će tuliti alarm… od same pomisli na ovakav film oblio me znoj, počela sam se lagano tresti, hvatala me lagana panika…
Ali sam shvatila da sada više ne mogu izbjeći tu situaciju. Moram se suočiti s njom.
I tako, u stvarnosti, dolazim prva, parkiram, uzimam ključ, mičem svoj zamišljeni horor film iz glave i stavljam se u sadašnji trenutak.
Otključavam vrata, čuje se iritirajući zvuk, ukucavam šifru, zvuk prestaje. To je to.
Kada sam bila primorana napraviti nešto čega sam se “bojala” ispalo je da sama ta situacija uopće nije strašna.
“Strašne” su bile moje misli i slike u glavi. Ono što nije “stvarno”.
Ovo je jedan lijep i jednostavan primjer što radimo sami sebi.
Imamo moćno oruđe s kojim smo se rodili, MAŠTU, i koristimo je za izmišljanje horor filmova u svojoj glavi.
Umjesto da ju koristimo za kreiranje predivnih filmova.
Ne znam od kuda mi strah od ukucavanja šifri u alarm. Najvjerovatnije je iz tuđih iskustava.
Znači, koristim TUĐA iskustva da bi u svojoj glavi gradila SVOJE horor filmove.
Baš i nema nekog smisla, zar ne?! Ali to svakodnevno radimo.
I onda kada se nađeš sam u konkretnoj situaciji, shvatiš da je to bilo puno lakše nego u svom horor filmu.
Jer je to samo situacija koju moraš riješiti, u kojoj nema strašnih dodataka iz tvoje mašte.
Sada svako jutro idem opušteno na posao.
Uopće ne razmišljam da li ću biti prva ili ne, uopće ne razmišljam o alarmu.