Kada po noći legnemo i gledamo u nebo, najprije ćemo vidjeti malo zvijezdica.
Samo one najsjajnije.
Kad se malo priviknemo, pojavi ih se još. One koje smo prve vidjeli, postanu nam sjajnije.
Polako se privikavamo.
I najednom se pred nama otvori čarobno carstvo predivnih zvijezdica.
Vrlo često prolete i sateliti, male svijetleće, brze točkice.
Prolete dosta često i avioni.
U stvari, stvarno je živo i veselo tamo gore.
Ali da bi sve to vidjeli moramo se umiriti, biti strpljivi, dati si vremena da slika postane jasna.
Isto to moramo primijeniti za bilo što što nas muči i čini nam se zapetljano.
Umiriti se, biti strpljivi, dati si vremena da nam slika / riješenje postane jasno i dobro vidljivo.